Poštovani predstavnici medija,
Dragi građani Republike Kosovo,
Danas smo glasali, kao što je naglasio i premijer, Nacrt Zakona o Državnom Birou za Verifikaciju i Oduzimanje Neopravdane imovine, koji zapravo predstavlja jedan od ključnih stubova duboke reforme na koju smo se obavezali u oblasti Pravde.
Ovaj Nacrt zakona, koji cilja uspostavljanje posebnog mehanizma koji je Državni Biro Za Verifikaciju i Oduzimanje Neopravdane Imovine, koji smo prvi put usvojili u Vladi u decembru 2021, dakle tokom prve godine mandata Vlade Kurti 2.
Nacrtu zakona prethodio je u aprilu 2021, manje od 1 meseca nakon preuzimanja dužnosti kao Vlada, Koncept Dokument u ovoj oblasti.
Dozvolite mi da iskoristim ovu priliku da se zahvalim bivšoj Ministarki Pravde, sadašnjoj Predsednici Skupštine, gđi Albulena Haxhu, i njenom timu za ogroman rad u ovoj oblasti.
Dakle, ova inicijativa nije nova, je gotovo 5 godišnje maratonsko putovanje, rezultat višegodišnjeg procesa u okviru reformi za jačanje vladavine prava i povećanje efikasnosti u borbi protiv korupcije.
Nacrt zakona je u međuvremenu dobio tri mišljenja Venecijanske Komisije i dve presude Ustavnog Suda.
Ali, vratimo se malo unazad. Nakon njegovog usvajanja u Vladi 2021, i upućivanja Skupštini, tadašnji Predsednik Skupštine, g. Glauk Konjufca, uzeo je u obzir značaj ovog Nacrta zakona i zatražio mišljenje Venecijanske Komisije. Ovaj odgovoran institucionalni potez pokazuje ozbiljan pristup Republike Kosovo jačanju pravne države i usklađivanju ove inicijative sa evropskim standardima.
Venecijanska komisija je u svom prvom mišljenju od 20. juna 2022, potvrdila da je civilno oduzimanje imovine bez krivične presude u principu prihvatljivo i u skladu sa evropskim praksama, ali je tada zatražila veću jasnoću u javnom cilju zakona, snažne garancije za nezavisnost institucije, jasan standard dokazivanja i efikasnu zaštitu osnovnih prava.
Ove preporuke su ugrađene u tekst Nacrta zakona. Takođe, tokom celog procesa, Nacrt zakona je izrađivan u tesnoj saradnji sa međunarodnim partnerima, uključujući tehničke konsultacije i komparativne analize, kako bi se obezbedilo da odredbe budu primenjive, proporcionalne i ustavno zaštićene.
Nakon integracije preporuka Venecijanske Komisije, zakon je upućen Skupštini i usvojen 9. februara 2023.
Međutim, u Ustavnom Sudu su ga uputili pojedini poslanici opozicije, gde je ostao godinu i 5 meseci, do jula 2024, i posle sveg ovog dugog vremena Ustavni sud je poništio ovaj zakon.
Ali, imajte na umu da Sud nije osporio sam koncept civilnog oduzimanja upravo ono na šta su bile usmerene najjače kritike protivnika zakona. Naprotiv, potvrdio je da je civilno oduzimanje legitiman instrument zaštite javnog interesa, ali je zahtevao veću jasnoću odredbi, proporcionalnost u intervenciji i striktno poštovanje podele vlasti.
Nakon preuzimanja Presude, Nacrt zakona nije izrađen iz početka, već su revidirane i korigovane konkretne odredbe za koje je Ustavni Sud utvrdio neusklađenost.
Glavna pitanja koja su adresirana uključuju delokrug i retroaktivnost zakona, potrebu za jasnoćom u vezi sa vremenskim periodima u kojima Državni Biro može da verifikuje stečenu imovinu, kao i sastav Nadzorne komisije, u svetlu garancije i poštovanja principa podele vlasti.
Iako je više puta usvajan, potrebno je da se ponovo uputi na glasanje u Skupštini kao posledica poslednje Presude Ustavnog Suda od 9. januara 2026, kojom je zakon poništen iz proceduralnih razloga, a koji je bio usvojen 5. januara 2024.
Stoga, dozvolite mi da ukratko i jasno ponovo predstavim njegovu strukturu i cilj nakon svih izvršenih izmena:
– Ciljevi ovog zakona su jasni: Zakon uspostavlja funkcionalan i ustavan mehanizam za verifikaciju i oduzimanje neopravdane imovine javnih funkcionera. Ne teži da zameni krivične postupke niti da stvori paralelnu strukturu sa Tužilaštvom ili Sudovima. Naprotiv, uspostavlja građanski postupak pod potpunom kontrolom Suda, gde Biro ima pripremnu i analitičku ulogu: prikuplja, verifikuje i predstavlja dokaze, ali ne donosi odluke o oduzimanju. Konačnu odluku donosi isključivo Sud, uz pune proceduralne garancije, i ukoliko se utvrdi neopravdana disproporcija imovine, oduzimanje se vrši samo sudskom odlukom.
– U suštini, ovaj zakon cilja da stvara održiv mehanizam odgovornosti, adresirajući slučajeve kada imovina javnih funkcionera nije u skladu sa njihovim zakonitim prihodima.
– On stavlja naglasak na finansijsku analizu, građanski standard dokazivanja i konačnu ulogu Suda. Na taj način se uspostavlja jasna ravnoteža između javnog interesa za borbu protiv korupcije i obaveze poštovanja osnovnih prava i proceduralnih garancija.
Hvala vam!